Kako poticati govor

Kako poticati govor u dobi od 2. do 4. godine

Svi mi djeci tepamo no koliko god to neodoljivo bilo, takav način govora treba izbjegavati, a koristiti "dobar govor" - čist i razgovijetan, koji djetetu služi kao model. Također, koristimo baby talk kada treba prenijeti poruku da se nešto radi i popratimo je standardnom inačicom, na primjer: "Mi ćemo sada večerati. Želiš li i ti papati?".
Treba ponavljati ono što dijete govori, kako bi shvatilo da smo ga razumjeli. Bitno je obraćati pažnju na to što je dijete izgovorilo. Na djetetovo „ja bi sok“ možemo se nadovezati riječima: „Želiš sok? Imam sok. Imam jabučni sok? Želiš li jabučni sok?“.
Djetetu treba pomoći da razumije i da može postavljati pitanja. Tu nam mogu poslužiti „da“ i „ne“ pitalice – „jesi li ti djevojčica/dječak", "jesi li ti Ana/Marko", " mogu li mačke letjeti“. Treba poticati dijete da smišlja pitanja. Postavljajmo djetetu i pitanja koja zahtijevaju izbor: „Želiš li jabuku ili breskvu?", "Želiš li obući crvenu ili plavu košulju?".
Djetetov se vokabular u ovoj dobi može proširivati na razne načine: od imenovanja dijelova tijela, identificiranja za što nam služi koji dio tijela, što s njim „radimo“. Na primjer, „to je moj nos, njime mogu mirisati cvijeće, kolače, kokice i sapun." Također možemo poticati kod djeteta imenovanje uporabne funkcije predmeta: npr. „Ovo je češalj. Što radimo s češljem?“ ili „Ovo je ručnik. Što radimo s ručnikom?“
Da bi dijete moglo smještati poznate stvari u kategorije, treba izdvojiti neku stvar, predmet, imenovati ga i reći kako se koristi. Na primjer: "To je moja lopta. Ja se njom loptam i igram nogomet“ ili „Ovo je jabuka. Jabuka je voće.“
Pjevanje i recitiranje jednostavnih pjesmica pomoći će djetetu da osvijesti ritam i tempo govora.
Prepričavanje je također korisna metoda za razvoj govorno-jezičnih vještina. Za to možemo koristiti fotografije poznatih ljudi i mjesta, recimo s ljetovanja, i prepričati što se dogodilo u tom trenutku. Možemo čak izmisliti novu priču – djeci je to vrlo zabavno.

Kako poticati govor od 4. do 6. godine

U trenutku kada dijete počinje razgovarati, treba mu posvetiti punu pažnju - to je vrlo bitno razdoblje u govorno-jezičnom razvoju, ali i razvoju djetetova samopouzdanja. Također, prije nego se obraćamo djetetu, moramo privući njegovu pažnju. Vrlo je bitno poticati sve djetetove pokušaje da govori. Pokažite mu da razumijete riječ ili frazu koju je izgovorilo, prateći to nekim zahtjevom. Nakon svake rečenice treba zastati, kako bi dijete imalo prigodu nastaviti konverzaciju. Razgovor odraslih i brza izmjena rečenica djeci može zvučati neprihvatljivo i mogu se povući.
U ovoj dobi treba raditi na proširivanju vokabulara. Predstavimo djetetu novu riječ, ponudimo definiciju prilagođenu uzrastu i upotrijebimo je u kontekstu koji je lagano razumljiv. Sad je pravo vrijeme i za razgovor o vremenskim i prostornim odnosima: prvi, srednji, zadnji, lijevo-desno, kao i za upoznavanje sa suprotnim pojmovima: gore-dolje, upaljeno-ugašeno...
Treba poraditi i na oblikovanju i objašnjavanju kategorija. Identificirati stvari koje ne pripadaju grupi sličnih kategorija – primjerice, cipela ne pripada kategoriji s jabukom i breskvom, jer se ne može jesti, nije okrugla i nije voće. Djetetu treba ponuditi dva različita pojma, da može reći zašto ne pripadaju istoj kategoriji.
Sad je vrijeme u kojem dijete može pratiti dva do tri naloga u nizu, poput „Otiđi u svoju sobu i donesi knjigu s druge police“. Treba poticati dijete da i samo daje naloge, a mi ga slijedimo tako da nam ono može objasniti kako se, primjerice, gradi toranj od kockica.
Igrajmo se s djetetom obitelji – objasnimo mu uloge u obitelji, pretvarajući se da smo mi dijete. Možemo razgovarati i o stanovanju, o kući, sobama i namjenama. I dnevne aktivnosti treba iskoristiti za komunikaciju: kada smo u kuhinji, potaknimo dijete da samo imenuje stvari koje se koriste. Zašto ne bismo razgovarali i o jelu u tanjuru, o boji, okusu? Otkud ta hrana dolazi? Je li zdrava? Što djeca vole jesti? Što ne vole? Tko će raspremiti stol? Treba poticati i aktivnosti u kuhinji koje je dijete sposobno samo obaviti, poput postavljanja salveta. Pritom može govoriti: „To je moja salveta, to je tatina, a tomamina salveta". Odlazak u kupnju nova je prigoda za razgovor: raspravimo što ćemo kupiti, što ćemo s tim namirnicama napraviti, koliko nam čega treba za neko jelo…
Bitno je dijete stalno poticati na verbalizaciju. I kad djetetov govorni aparat nije zreo za realizaciju nekih glasova, trebamo ga pustiti da izgovori riječi na svoj način, ali mu dati i pravilan model govora (ponoviti riječ ispravno).
Ne treba forsirati trogodišnje dijete da izgovori glas „r“ i čisto govori druge glasove jer njegov govorni aparat nije zreo za realizaciju nekih glasovnih skupina. No možete pomoći djetetu na taj način da mu puno čitate, pričate, objašnjavate i jednostavno pohvalite svaku misao koja je glasno izgovorena. Tako jačamo i djetetovo samopouzdanje i motivaciju za daljnje progovaranje.


Ispiši stranicu